Điberi - ko vas izmisli mamu mu...

Điber, u zagrebačkom slengu primarno škrtac. Znam da u drugim regijama ima još neka druga značenja, ali dobro. Ajmo se mi držati ovog.

Ukratko. Imao sam danas neki sastanak u 9:30 pa rekoh idem drito na sastanak, a onda ću u ured. Oko 8:20 lijepo sjednem u lokalni kafić da na miru popijem kavu i pročitam vijesti. I, naravno, evo jednog poznanika. Nazovimo ga Marko. Marka znam preko klinaca. Moj i njegov mali idu u istu grupu u vrtiću. Lik je poznati škrtac. Znate ono kad se skupe klinci u parkiću, a roditelji uzmu koje pivo ili kavu ili klincima sladoled, peciva i kaj ti ga ja znam. Popit će pivo, uzeti kavu - nema beda. Naravno da ćemo i njegovom klincu kupiti sladoled kad ga svi jedu. On osobno to gotovo nikad ne radi. Možda će nekad pitati "jesi za kavu" kad smo samo on i ja u parku, ali da pita kad ima više ljudi - ma nema šanse. I da, nije da nema love. Dobro su potkoženi i on i supruga, ali je naprosto điber. Uz to nije ni nešto jako zanimljiv lik i stvarno mi se smrklo kad mi se jutros uvalio na stol. Kao "e, je l' slobodno da popijemo kavu?". Rekoh "naravno". Masirao me tako jedno pola sata svojim pizdarijama, popio kavu i - pogađate, digao se i otišao. Hahahaha. Ono, uvališ mi se na kavu, daviš me svojim glupostima i samo se pokupiš. Ok, nije problem platiti kavu, ali hebemu mamu, imaj bar toliko neke bazične pristojnosti da ako se već nekom uvališ, da i platiš tu pišljivu kavu.

Generalno ne kužim škrtice. Kužim da netko nema para. Sve 5. Nemaš love, nema nikakvog problema. Oćeš kavu, oćeš pivu, može ti klinac pojesti sladoled, pecivo, lizalicu... Nikakvog problema. Nitko od nas neće propasti za par eura, ali brate mili. Vidim kako se oblačiš, vidim kaj voziš, hvališ se s nekim ljetovanjima na Hvaru i putovanjima po Europi, a platiti kavu ne može.

O, moje škrtice, kako vam nije bad? Kako vas nije sram? Eto, meni to nije jasno. Uzeti ću, ali dati ne. Ne kužim.